Povijest

Dobrovoljno vatrogasno društvo DUŽICA nastalo je kao tzv. „roj“, odnosno kolektivni član matičnog Dobrovoljnog vatrogasnog društva Sela. Kao mjesni vatrogasni odjel osnovan na području tadašnje općine Sela, DVD Dužica postoji i djeluje od 1882. godine.

Iako je sačuvano malo pisanih tragova o izravnom djelovanju vatrogasnog odjela Dužice, osnovni podaci o organiziranju vatrogastva rekonstruirani su temeljem novinskih zapisa i djelomično knjige zapisnika DVD-a Sela. Jedini materijalni dokaz postojanja društva iz tog vremena je vatrogasna štrcaljka iz 1889. godine.

Naime, poznato je da je od 1877. do 1893. godine općina Sela obuhvaćala sva mjesta od Lekenika do Siska, a među njima i Dužicu. U to vrijeme organizacija vatrozaštite bila je dužnost općinskog poglavarstva, a sama masovnost društva ovisila je o tome koliko su ljudi bili svjesni požarnih opasnosti.

Kad je riječ o Dužici, u povijesti je zabilježeno da je ona bila čuvena po tradicionalnoj kućnoj radinosti obrade drveta u takozvane duge, potrebne za izradu bačvi. Taj poluproizvod masovno se izrađivao i preko Siska prevozio u razne vinorodne krajeve Hrvatske pa čak i u inozemstvo. Takav posao, uz svakodnevni poljoprivredni urod, mogao je u trenutku biti uništen pojavom vatre.
Zato su naši stari među prvima prihvatili ideju o organiziranju mjesnog vatrogasnog odjela, sastavljenog od ondašnjih sitnih zanatlija među kojima je, prema usmenom kazivanju Dužičana, bila obitelj kolara Ive Martinića, kasnije tesara Stjepana Franića, postolara Drage Korbara i nekoliko seoskih trgovaca i nakupaca drvom.

Prema zapisniku sačuvanom uz prvi Statut društva, 16. srpnja 1882. godine, na prijedlog učitelja Rukavine, trgovca Špeljaka i poštara Domitrovića, općinski načelnik prihvatio je prijedlog i odobrio održavanje osnivačkog skupa DVD-a Sela. Najnapredniji stanovnici deset okolnih mjesta, okupili su se u Selima.

Osnovna zadaća djelovanja društva u prvom desetljeću, bila je osnivanje i – organiziranje vatrogasnog odjela u okolnim selima. Sukladno tadašnjim propisima u vatrogasnom seoskom odjelu bili su organizirani penjači, štrcari i čuvari požarišta. Pojačan rad počinje prigodom nabavke 10 štrcaljki 1892. godine, a tada se stvara i čvrsta organizacija vatrogasnih odjela.

Kraljevski inženjer Kosta Tomac, zadužen za vatrozaštitu sela na području sisačkog kraja, u svojim je člancima objavljivanim 1890-tih godina u „Vatrogasnom vjesniku“ ukazivao na zakonsku obvezu da općine u svakom selu organiziraju vatrogasnu momčad i nabave jednu štrcaljku. Također je upućivao i na „Obučevnik“, vatrogasni udžbenik Đure Deželića, koji obrađuje upravo potrebu ustroja seoskih četa. Općina Sela među prvima je realizirala tu zakonsku obvezu i postala oglednim vatrogasnim centrom obuke ostalih sela i općina.

Iz požarne kronike „Vatrogasnog vjesnika“ tijekom 1890-tih godina doznajemo tako izravno o djelovanju vatrogasnih odjela u Gredi, Žažini i Dužici. Zatim tijekom velikog požara u Žažini, 05. srpnja 1902. godine na domaćinstvu Miška Lončarića, o složnom djelovanju vatrogasaca zabilježeno je slijedeće.

„Dok su vatrogasci iz Sela na garištu radili, dohrlili su u pomoć članovi istog društva, podružnice iz Grede, Dužice i Odre, svaki sa štrcaljkom, pa je tako na garištu bilo 5 štrcaljka i troje cijevnih kola čime bi se moglo boriti  i proti većem požaru, kada bi možda bio.“

Masovni rad vatrogasnog odjela Dužice, kao i ostalih bio je prekinut tijekom Prvog svjetskog rata.
Po završetku toga rata i vatrogasci iz Dužice odazvali su se pozivu vojvode Ivana Domitrovića, upućenom 04. svibnja 1919. i počeli s obnovom društva. Njihovim zalaganjem ponovno počinje nova obnova vatrogasnog odjela koje je tih desetljeća između dva svjetska rata i mjesto okupljanja kulturno-umjetničkih sekcija. Zaštita od požar i druženje na zabavama i predstavama ostao je poticaj okupljanja mladih generacija koji vatrogasnu tradiciju promiču sve do Drugog svjetskog rata, kada vatrogastvo, zbog ratnih strahota, prestaje djelovati kao organizacija, jer je vatrozaštita organizirana u tadašnjoj Narodnoj zaštiti od pripadnika starije generacije vatrogasaca.

Poslije Drugog svjetskog rata, temeljem tadašnjih propisa, ali i činjenice da je selo Dužica postalo mjestom, dolazi do sporazumnog izdvajanja vatrogasnog odjela i osnivanja samostalnog Dobrovoljnog vatrogasnog društva Dužica.
Tadašnje generacije predvodili su naši pradjedovi, djedovi i očevi, iskusni vatrogasci.

Tu prvu obnoviteljsku generaciju, zamijeniše nove, koje je također u njihovom radu zaustavio Domovinski rat.
U postrojbe MUP-a i Hrvatske vojske odoše i brojni vatrogasci iz Dužice, njih 38, koji su po završetku „Oluje“, krenuli s trećom poslijeratnom obnovom društva. Od 38 članova njih 3 su HRVI. U tom vremenu i spremište i vatrogasni dom stavljeni su na raspolaganje Hrvatskoj vojsci.

Rad na jačanju operativne sposobnosti, opremanje društva, skrb za mladež i rad s ekipama trajna je briga za nastavak tradicije i vatrozaštite mjesta, ali i šire.

Ono što posebno s ponosom ističemo je da, ma koliko bila teška vremena i ljudi, pravna osobnost i opstojnost društva nikad nije bila upitna. Također, nikad nije bio upitan odaziv na akcije spašavanja ljudi i imovine, ma gdje to bilo, neovisno da li u našem mjestu ili izvan njega.

Galerija